U sklopu obrade književnoga djela za cjelovito čitanje učenici 5. b razreda poigrali su se stihovima Grigora Viteza. U školskoj su knjižnici s učiteljicom hrv. jezika Marijanom Benić i školskom knjižničarkom Melitom Horžicky Radotić „rasute“ Vitezove stihove slagali u smislene cjeline, a zatim su dobivene pjesme usporedili s izvornim Vitezovim pjesmama. Druga aktivnost bila je dopuna Vitezovih stihova novim riječima (imenicama, glagolima, pridjevima) pa su i te pjesme čitali i uspoređivali s originalima. 

Učeničke uratke možete pročitati pod ::opširnije::    

Fotografije možete pogledati u foto galeriji.  

Prepelica

Kosci kose

U otkose

Mladu travu

Za otavu.

 

Sa otkosa

pala  rosa.

A iz trave

Poput  golubica

malih  ptica

Prepelica.

 

Preplašena

prepelica, hita

U jezero

puno žita.

Tamo bučnu,

Pućpurućnu:

• Dan bi mogo
•  
•  

U žito

Ko u viru

Usred žita

•  
•  

 bijela ptica

•  

-Dan je vruć,

• !

 

 

 

 

•  

 

Ja svijetlim

Ja sam krijesnica.

Ljetnih večeri ja sam vjesnica.

 

Noćna sam ptica što se skita

Po šumi

1.  

Iznad žita.

 

Ja sam zvjezdica-

Ne u noći:

U tvojoj igri,

U tvom snu.

Ja sam zvijezda velika u letu,

Ja svijetlim u tvom malom svijetu.

Potrči za mnom,

Pruži ruku,

Pa ću uletjeti

U tvoj san.

Kada na jastuk spustiš glavu,

Domamit ću ti pticu malu,

I donijet ću tipuno snova

Iz male šume jasenova,

Sve izvezenih sitnom srmom

Pod kalinovim bijelim grmom,

Sve izatkanih bijelom žicom

S palčićem, zekom i žar-pticom.

 

Ja svijetlim,

Ja sam krijesnica.

Ljetnih noći ja sam vijesnica.

 

 

 

 

Kad bi  stablo hodalo

 

 

 

Kad bi stablo hodalo,

 Grane bi se razilazile na sve strane.

Stablo bi hodalo

A mahale njihove jabuke.

 

 

Kad bi  stablo hodalo

I  vjetrovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,

A možda bi i zaigrali malo sa igračima.

 

 

Kad bi stablo hodalo

Među granama bi došlo do velike pometnje,

Jer bi i jabuka krenula u šetnje.

 

 

Kad bi  stablo hodalo,

Ja bih pisao naranči s juga,

Nek dođe kod mognajvećeg druga.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kakve je boje potok?

 

Potoku koji šumom teče

Oprezno priđe jedan jelen

I napivši se vode reče:

• Potok je ovaj plave boje.
•  

Kraj šume potok dalje teče

O kamena se lomeć rebra,

Skakutajući zec reče:

• Potok je ovaj kao šareno cvijeće.

 

Kroz  livadu potok dalje teče

Pod vedro nebo izašav,

A ptica ozgo reče:

• Potok je kao žuto sunce.

 

 

I potok dalje teče, teče,

Nad njim  oblaci  bijeli stoje,

Lebdeći bijeli oblak reče:

• Potok je ovaj bijele boje.

 

S mnoštvom sreće  dođe veče,

Ugasi svoje boje lijepe,

Plašljiva  noć tiho reče:

• Gle , sav je potok ozvjezdan.

 

Tiha tiha pjesma

Tiho  tiho  u grmu pjeva,

A još tiše raste šuma.

Tiho tamni  stih šumori,

A još tiše pjeva zori.

Tih je  vuk ispod granja,

A još tiše bilje pjeva.

Raznobojne snove sniva

Šumi , šuma,  polje , njiva.

Svud su snovi razasuti:

Jaglac sanja san svoj  lijepi,

Modro sanja šumarica,

Ljubičasto – crveno ,

Nebo plavo – potočnica,

Bijelu iskru - baca,

 A duboko sanja noć,

Ti još dublje…… Laku noć!

 

 

 

ŠEVINA JUTARNJA PJESMA

Uvis!

Uvis ću se dići!

Do sunca ću

Da ga budim

Ići

Ići

Ići…

Ponijet ću

Tamburicu

Tamburicu

Tamburicu

Sipat ću zvonca dolje

Zelenim

Žutim

I modrim

Beskrajnim poljem.

Gdje mi je gnijezdo?

Gdje su mi ptići?

Morat ću

Sići

Sići

Sići

Ptiće obići…

Onda ću opet

Do sunca

Ići

Ići

Ići…

 

ŠTO JE BILO

Što je bilo? Što se zbilo?

Negdje nešto zatutnjilo,

Zabrujalo,

Zašumilo,

Zašuštalo,

Zapljuštalo,

Čak je mjesec zadrhtao,

Malo pa bi s neba pao,

Zatreptale zvijezde male,

Sve su rijeke nabujale,

Pčele ludo zazujale,

S legala su koke pale,

Zagroktala svinji njuška,

Srušila se s grane kruška,

Pas na lancu zavijao,

Konj u staji zarzao,

Stara sova prhnu s krova,

Huknu krošnja orahova,

Sitna rosa se prolila

I svu travu porosila,

Mačku krv se zaledila,

Dlaka mu se naježila…

Što je bilo? Što se zbilo?

Otkud tako zatutnjilo,

Zabrujalo,

Zašumilo,

Zašuštalo,

Zapljuštalo?

Na tavanu, ispod roga,

Živi mišad bosonoga.

Propuhnuo vjetrić ledan

I kihnuo mišić jedan.

 

 

PTIČJA PJEVANKA

Jutros pala knjiga s krova,

Prosula se iz nje slova.

Došle ptice velike i male

I slova se nazobale.

Pa sad sriču svakog dana

Razna slova progutana.

Naglas viču, te ćurliču

I cvrkuću i ćuviču

I žvrgolje i živkaju

I ćućore i civkaju,

Pište, žvrlje i ciliču,

Kriješte, cvrče i ćivriču,

Kriče, grču i grliču

I pijuču i cijuču,

Žuborkaju, ćućorkaju,

Pirikaju, cirikaju,

Piskutaju, cvijukaju,

Cvrljugaju, švrljugaju,

Ćirlikaju, grljukaju,

Fićukaju i biglišu

I pjevaju i uzdišu…

Svaki dan ih sunce pita,

Iz knjige im zlatne čita,

Te od zore uče, sriču

Dva-tri slova da ćurliču.

 

TUŽNA MUHA

Tužna muha jutros izjavila:

Joj, sva mi se čeljad podavila!

Jadan otac

Skočio u ocat,

Skliznu djeda

U lonac pun meda,

Jadnu seku

Nađoše u mlijeku,

Dva mi brata

Udavi salata,

Jednu strinu

Izgubih u vinu,

A dva strica

Ubi šljivovica…

Slomila je tuga jadnu muhu

Te i ona skočila u juhu.

 

LOVCU

Lovče, lovče, što si ulovio?

Puža na brijegu,

Soma na snijegu,

Krzno od komarca,

Kljun od divljeg jarca,

Rogove od sove,

Od goluba kljove,

Perje od srndaća,

Bumbara bez gaća,

Krilo od jazavca,

Zebu i balavca!