Rudina, Franjevački samostan u Cerniku , Stari grad u Velikoj i Jankovac posjetili smo 25. travnja 2015. Dok smo se vozili, pjevali smo, jeli,smijali se, slikali, šalili. Prvo smo posjetili Rudinu. Ondje smo se okupili oko mjesta gdje je bila jednobrodna crkva o kojoj nam je govorila prof. Dubravka Sokač-Štimac;  kako su je pronašli i što su pronašli za vrijeme iskopa. Posjetili smo i mjesto gdje je bila trobrodna crkva. Bila je veoma velika. Prof. Dubravka pojasnila nam je gdje je što bilo, npr. gdje je bilo dvorište, kuhinja,oltar,mjesto za svećenika. Također smo vidjeli na kameni otisak od škara te    saznali da su svećenici bili i krojači. Vidjeli smo lubanju  nekog svećenika i njegovu čeljust i zube. Zubi su bili bez karijesa jer su se hranili zdravo, ali su i mladi umirali. Poslije Rudina  krenuli smo prema Franjevačkom samostanu u Cerniku i crkvi sv. Petra apostola. Dočekao nas je franjevac koji je bio šaljiv i ljubazan. Pozvao nas je u crkvu i govorio o njoj. Mi smo imala razna pitanja,  npr. zašto ima četiri oltara.  Ispričao nam je zanimljivu priču o kirvaju u Cerniku. Poveo nas je u samostan gdje smo mnogo toga vidjeli, ali i naučili. Saznali smo sve o Svetoj zemlji Palestini , vidjeli kako se ondje peče kruh, njihov klinopis, posuđe i vidjeli kako su se razvijale uljanice. Pokazao nam je razne knjige, od Svetog pisma do Biblije. Ne biste vjerovali , ali postoji i Biblija koja je toliko mala da se čita s povećalom i pincetom. Od franjevca smo saznali što je klauzura i da se u njihovu kuhinju ne zalazi. Osjetili smo ugodan miris pa nam je franjevac rekao da će za ručak imati sarmu. Posjetili smo njihov vrt s kipom Gospe koji je prelijep, a pred odlazak nam je poklonio lizalice. Još jedna zanimljivost : pitali smo ga zašto sv . Apolonija drži kliješta, a on je rekao da je ona zaštitnica zubara jer su nju mučili tako da su joj čupali zube.  Poslije samostana smo se vozili do Starog grada. Natjecali smo  se tko će prije doći do Starog grada. Bilo je teško i naporno, padali smo,  ali uspjeli  smo.  Na Starom smo se gradu  penjali na zidove i slikali. Naša nastavnica povijesti, Marijana Matijević , je tako dobra pa nas je odlučila nagraditi peticama. Kada smo se nahodali i umorili, krenuli smo prema Jankovcu. Na livadi smo igrali odbojku , a onda smo krenuli u obilazak. Naša  nam je voditeljica  pričala o Jankovcu. Saznali smo da je u tom parku sve prirodno. Ondje se ne smiju loviti životinje, rušiti stabla, a ako se neka stabla uruše, ona se ne sklanjaju nego ostaju ležati. Priroda je prepuštena sama sebi. Ondje smo vidjeli jezera, gnjurce, divlje patke, mnogo bukvinih stabala. Imali  smo jedinstvenu priliku  posjetiti  grob Josipa Jankovića po kojem  je Jankovac dobio ime. Posjetili smo i staklarsko groblje. Ondje su bila tri spomenika ( jednog staklara i njegove obitelji koji je na Jankovcu rušio stara bukvina stabla koja su tada bila tajni sastojak za staklo).  Jankovac  se ponosi i velikim slapom Skakavcem. Njegove su nas kapljice umivale dok smo prolazili. Na Jankovcu raste medvjeđi  luk, božikovina,endem, dva stabla bukve stara 650 godina, i to sve se ne smije brati, rušiti, loviti jer to Jankovac čini posebnim. Pred povratak kući u kafiću smo mogli kupili sladolede ili kolače kako bismo se osvježili. Na povratku smo jeli, pjevali, pričali. Bili smo jako sretni zbog toga što smo išli na  izlet. To je bio odličan dan jer smo se zabavili i ponešto naučili. Predložila bih da se na izlete ide u prirodu gdje je djeci zabavno, imaju slobodu i gdje su na svježem zraku, a ne da samo hodaju  gradovima. Želim se zahvaliti nastavnici Marijani Matijević jer je ona zaslužna što smo ondje išli. Također se želim zahvaliti prof. Dubravki Sokač-Štimac što nam je svašta rekla i naučila nas, našoj razrednici Marijani Benić i nastavniku Ivanu što su odlučili poći s nama i zabavljati nas.

                                                                                                                                     Matea Mikić, 7.a 

Fotografije možete pogledati u foto-galeriji.